Životinjski endemi

Velebitska pijavica

Velebitska pijavica je organizam koji živi isključivo u podzemnim vodama i potpuno je prilagođena životu u podzemlju. Do sada je pronađena samo u četiri duboke jame na sjevernom Velebitu: u Lukinoj jami (gdje je pronađena prvi puta 1994. na dnu na dubini -1392 m), Slovačkoj jami, jami Olimp i jamskom sustavu Velebita. Pronađena je na različitim dubinama, uglavnom ispod 500 m, najčešće pričvršćena na stijeni u slabom vodenom toku ili u nakapnicama s tekućom vodom temperature 4-6 °C. Tijelo pijavice je spljošteno, dugačko 25 do 45 mm i široko oko 10 mm, s deset pari bočnih škrgolikih nastavaka, nalik na stabalca koralja. Spomenuti nastavci specifični su za ovu podzemnu pijavicu, a pretpostavlja se da imaju ulogu u opskrbi kisikom. Pijavica je mliječnobijele do žućkaste boje, bez uočljivih očiju, dvospolna. Na prednjoj strani tijela ima manju, a na stražnjoj veliku prijanjaljku (promjera i preko 1 cm). Kreće se naizmjeničnim prihvaćanjem prijanjaljkama za podlogu (stijenu) i izduživanjem tijela. Vrlo često boravi pričvršćena stražnjom široj prijanjaljkom usmjerena prednjim dijelom prema strujanju vode uvijajući se kao da nešto hvata. O životu pijavice još se uvijek vrlo malo zna.

Ogulinska špiljska spužvica

Ogulinska spužvica jedan je od mnogih predstavnika ogulinske podzemne faune i trenutno je jedinstvena na svijetu. Izrazito je ugrožena čovjekovim djelovanjem, a njena je zaštita, kao i zaštita podzemnih voda iznimno bitna zbog sve manje čiste pitke vode diljem svih svjetskih ekosustava. Ogulinska se spužvica smatra pravom podzemnom životinjom i potpuno je depigmentirana. Do sada su poznate dvije podvrste ovog stigobiontima, a to su ogulinska špiljska spužvica i rudnička špiljska spužvica. Spužvica je pronađena na šest lokaliteta, od kojih je većina na području grada Ogulina, a jedan se nalazi na području Velike Kapele. Sve su pronađene u podzemnim vodama i na gotovi svim lokacijama nema danjeg svjetla. Većina spužvi je pronađena na zidovima i većem kamenju gdje je strujanje podzemnih voda slabije. Postoji u više oblika: jajolikom ili valjkastom te krpastim. Skelet joj se sastoji od mreže velikih zakrivljenih spikula koje imaju trniće na sebi. Postoje dva habitusa ove spužve, jajolik i tanjurasti, a njihova se veličina obično nalazi u rasponu od 1 do 8 cm u promjeru.

Špiljska kongerija

Špiljski školjkaš ili Congeria kusceri jedini je živući podzemni školjkaš na planetu i smatra se primjerkom školjkaša koji je živio u doba tercijara, a preživio je ledeno doba spustivši se u duboko podzemlje. Dinarski špiljski školjkaš je vrlo malen, veličine do 20 mm i ovalnog oblika. Sastoji se od dvije ljušture koje su izdužene u oblik trokuta. One su također i ispupčene i zaobljene te potpuno depigmentirane što im daje vrlo neobičan izgled. Receptori organa za vid su im reducirani što je prilagodba na život u podzemlju, gdje nema svjetlosti.

Crna (jabučka) gušterica

Crna gušterica je spljošteni gušter s dugom glavom i vitkim repom. Raste do duljine od oko 7 cm, a s repom je otprilike dvostruko dužim. Donja površina je pomalo sjajna i smeđo-sivkaske ili maslinasto-smeđe boje s tamnijim pjegavim pjegama. Bočni bokovi su obično tamnije boje i mrlje mogu biti ograničene na srednji dio torzalnog područja. Podočnjaci su bez mrlja i obično su žuti ili narančasti kod odraslih, ali mogu biti bijeli ili sivi. Mladunci imaju blijede trbuhe i ponekad plavkaste repove.

Dalmatinski okaš

Dalmatinski okaš (lat. Proterebia afra dalmata), leptir iz porodice Nymphalidae čija su staništa jedino travnjaci središnje Dalmacije, od Gračaca do sjevernih obronaka Biokova, i na otoku Pagu. U Hrvatskoj je strogo zaštićena vrsta.Godišnje ovaj leptir ima jednu generaciju. Ženka obično snese jaja na biljku Festuca ovina. Nakon što gusjenica prezimi zakukulji se u proljeće, pa se imago (odrasli oblik) može vidjeti kako leti travnjacima od početka travnja do sredine svibnja.

Dinarski voluhar

Dinarski voluhar (također runati voluhar; lat. Dinaromys bogdanovi) je endemoreliktna vrsta voluharice. Jedini je živi predstavnik tribusa Pliomyini, koji obuhvaća izumrle srodnike ove voluharice. Zbog geografske izoliranosti populacija, dijeli se na osam podvrsta. Smatra se ranjivim u pogledu ugroženosti vrste od izumiranja.

Svjetlica

Svjetlica (Telestes polylepis), endemična hrvatska slatkovodna riba šaranka. Nastanjuje manja područja krških slatkih voda oko Kapele. Kritično ju ugrožava gubitak staništa i unošenje invazivnih vrsta riba.