Autohtone ugrožene vrste

Zelena želva

Golema želva (Chelonia mydas) je morska kornjača i jedna je od najpoznatijih vrsta u ovoj porodici. Izgled goleme želve je tipičan za morske kornjače. Tijelo joj je spljošteno, na kratkom vratu je kljunato oblikovana glava, a ekstremiteti su oblikovani kao vesla i dobro prilagođeni plivanju. Odrasle, goleme želve narastu do dužine od jedan i pol metra, a prosječna težina odrasle životinje je oko 200 kilograma. No, poznati su i primjerci teški do 315 kilograma. Najveća ikad izmjerena golema želva bila je teška 395 kg.

Rječna kornjača

Riječna kornjača (Mauremys rivulata), poznata i kao Kaspijska ili Balkanska kornjača, jedna je od najrjeđih i najugroženijih vrsta gmazova u Hrvatskoj. Nešto manja od obične barske kornjače. Dužina oklopa je oko 20 cm pa pripada u srednje velike kornjače. Njena je rasprostranjenost u Hrvatskoj ograničena samo na uski priobalni pojas od Pelješca do Prevlake, a postoji velika vjerojatnost o njenom obitavanju i u području Baćinskih jezera. U neposrednoj blizini izvora rijeke Omble, malo je naplavljeno močvarno područje i otočić obrastao močvarnom vegetacijom tršćaka, što predstavlja stanište maloj populaciji riječne kornjače.

Međimurski konj

Međimurski konj ili Međimurec, hrvatska samonikla pasmina konja hladnokrvnog tipa, nastala na području današnje Međimurske županije. Početak nastanka ove plemenite čistokrvne pasmine konja seže najvjerojatnije čak do prijelaza između kraja 18. i početka 19. stoljeća, kada se započelo s postupnim križanjem domaćih kobila, koje su imale primjese angloarapske krvi, s pastusima noričke, ardenske, peršeronske i brabantske uzgojne linije. Glava je relativno mala s malim šiljatim ušima. Vrat je kratak i mišićav, greben izražen, leda su široka i kratka, sapi široke i raskoljene. Prsa su snažna, duboka i široka sa zaobljenim rebrima. Noge su korektno građene, čvrste, širokih kopita. Trup je širok, dubok i zbijen. Otporan je i relativno skromnih zahtjeva u hranidbi. Najčešća boja je dorata, a rjeđe se javlja vrana, alata i druge boje.

Turopoljsko prase

Nastala je u predantičko doba križanjem šiške i krškopoljske svinje, proširene na području Turopolja. Izvanredno je prilagođena na biotop močvarnih pašnjaka i livada te naplavnih hrastovih i bukovih nizinskih šuma, gdje može boraviti gotovo cijele godine. Osnova prehrane joj je bilje s naplavnih livada i korijenje, koje ruje u vlažnom i mekom tlu te žir nizinskoga hrasta lužnjaka, dok je prihrana kukuruzom minimalna. Do kraja 20. stoljeća turopoljska svinja gotovo je nestala. Tada je zahvaljujući entuzijazmu nekolicine uzgajivača okupljenih u udrugu Plemenita općina turopoljska u suradnji s HPA (tadašnji Hrvatski stočarsko selekcijski centar) započela revitalizacija uzgoja.

Istarsko govedo (Boškarin)

Istarsko govedo, poznato kao i boškarin, autohtona je hrvatska pasmina goveda. Pripada skupini krupnih goveda podolskoga tipa. Volovi dosežu težinu od 1100 do 1300 kg. Istarsko govedo bilo je široko rasprostranjeno na području istarskog poluotoka i djelomično na otoku Krku. Do smanjenja brojnosti populacije dolazi osamdesetih godina dvadesetoga stoljeća. Od 1990. djeluje Savez uzgajivača istarskog goveda koji radi na zaštiti i očuvanju preostale populacije istarskog goveda.

Magarci

Životinje manje od konja s većom glavom i dugim uspravnim i pokretljivim ušima. Ima kratku uspravnu grivu i dulji rep koji je na kraju kitnjast. Tijelo mu je pokriveno kratkom, gustom dlakom. Od divlje sjevernoafričke vrste nubijskog magarca uzgojeni su domaći oblici koji se odlikuju velikom izdržljivošću i skromnošću. Hrani se biljnom hranom i zadovoljava se i vrlo siromašnom ispašom. Izvorni divlji oblik stepska je i polupustinjska životinja. Križanjem konja i magaraca dobivaju se neplodni potomci: od mužjaka magarca i ženke konja – mula, a od pastuha i ženke magarca – mazga. Oba su križanca veća od magarca i u nekim se krajevima često koriste.

Zagorski puran

Zagorski puran je najpoznatiji i autohtoni puran koji se uzgaja u Hrvatskoj. Početkom 20. stoljeća bio je značajan izvozni proizvod Hrvatske. Uzgoj je počeo još u 16. stoljeću kada su prve jedinke dopremljene iz Italije. Zagorski purani se uzgajaju slobodnim načinom držanja na otvornim pašnjacima, livadama i voćnjacima. U Hrvatskoj se uzgajaju četiri soja purana koje se razlikuju po boji perja. Najzastupljeniji je brončani tip, a najrjeđi crni tip, dok svijetlog i sivog tipa ima nešto više. Zagorski puran uzgaja se na području Hrvatskog Zagorja i Prigorju.

Kokoš hrvatica

Kokoš hrvatica je naša autohtona pasmina čiji je uzgoj počeo početkom 20. stoljeća na području Drave, a kasnije se proširio i na druge dijelove Hrvatske. Nastala je prvo križanjem dvije vrste. Ova pasmina za razliku od hibrida uzgaja se većinom na manjim gospodarstvima i domaćinstvima u ekstenzivnim uvjetima. Kokoš hrvatica pripada u pasmine kombiniranih svojstava, a uzgaja se u četiri osnovna soja glede obojenosti perja: crveni, crni, jarebičasto-zlatni i crno-zlatni. Uzgaja se slobodnim sistemom držanja koji podrazumijeva da životinje veći dio života provode na otvorenom.