Zaštita okoliša

Pojam okoliša obuhvaća prirodno okruženje (životnu sredinu), biljni i životinjski svijet, uključujući i čovjeka, u ukupnosti uzajamnog djelovanja i kulturnu baštinu kao dio okruženja kojeg je stvorio čovjek.

Zbog sveprisutne interakcije čovjeka u okolišu, najčešće bez poštivanja prirodnog ritma u prirodi, čovjek mijenja životnu sredinu sa štetnim učinkom na biološku i krajobraznu raznolikost te često s negativnim posljedicama za ljudsko zdravlje i kvalitetu življenja. Zanemarivanjem okoliša u korist ekonomskog rasta i razvoja čovjek je takvim neodgovornim ponašanjem u relativno kratkom vremenu više izmijenio okoliš nego bilo koja druga biološka vrsta. Posljedice takvog djelovanja su neodržive i dovode u pitanje budućnost tog istog okoliša. Stoga, zaštita i očuvanje okoliša u svim sferama života i rada na temeljima održivosti postaje najveći izazov suvremenog čovjeka i društva u cjelini.

• zrak,
• vode,
• more,
• tlo,
• krajobraz,
• biljni i životinjski svijet,zemljina kamena kora.

Kako povezati razvoj i zaštitu i očuvanje okoliša u svim sferama života i rada na temeljima održivosti postaje najveći izazov suvremenog čovjeka i društva u cjelini. Rješenje se nalazi u globalno prihvaćenom pojmu održivi razvoj. Definicija pojma održivi razvoj najbolje je sadržan u rečenici :“Održivi razvoj je onaj razvoj koji zadovoljava potrebe sadašnjih generacija a da istodobno, u skladu s prirodom, osigura budućim generacijama da zadovolje svoje potrebe“.

U ostvarivanju uvjeta za održivi razvoj osnovni strateški ciljevi zaštite okoliša jesu: trajno očuvanje izvornosti, biološke raznolikosti prirodnih zajednica i očuvanje ekološke stabilnosti, očuvanje kakvoće žive i nežive prirode i racionalno korištenje prirode i njenih dobara, obnavljanje i očuvanje kulturnih i estetskih vrijednosti krajolika, unapređenje stanja okoliša i osiguravanje boljih uvjeta života.

Za trajan uspjeh procesa održivosti temeljno je pitanje razvoja svijesti o održivom razvoju okoliša na razini svakog pojedinca, kao i društva u cjelini, odgovornosti za životnu sredinu u kojoj se živi i djeluje i dijeli s drugim živim bićima, drugim živim bićima, ali prvenstveno čovjeka prema sebi samom te budućim generacijama koje dolaze.

Razlozi zaštite okoliša

• vandalizam (pustošenje, uništavanje, oštečivanje)
• stvaranje i gomilanje otpada (sve veća pozornost usmjerena na jamski otpad)
• prekomjerno iskorištavanje prirodnih dobara
• prekomjereni turizam
• prirodne katastrofe
• onečišćenje nadzemnih ipodzemnih voda
• ograničavanje prostora za divljač
• deforestacija (proces koji negativno djeluje na biološki i životinjski svijet koji tamo obitava), dezertifacija (širenje pustinje je proces pogoršanja kvalitete tla u relativno sušnim područjima aridne i poluaridne klime) i otapanje ledenjaka

Zakoni o zaštiti prirode u RH

Najviši stupanj zaštite imaju strogi rezervati potom nacionalni parkovi i parkovi prirode. Također, mnogobrojne biljke i životinjske vrste su uvrštene u navedeni zakon.

Hrvatska ima 526 biljnih endemičkih vrsta i 565 životinjskih vrsta. Sveukupno je zaštočeno 1088 biljnih i 1624 životinjskih.