Tamni web

Tamni web je dio dubokog weba nedostupan putem konvencionalnog DNS-a, a ponekad se koristi za promociju ili distribuciju ilegalnih aktivnosti. Termin "tamni web" odnosi se na web stranice koje su javno dostupne ali imaju skrivene IP adrese servera na kojima se nalaze, zbog toga je teško pronaći tko je vlasnik pojedine stranice. Skoro sve web stranice na tamnom webu koriste Tor enkripciju, pa se tako tim stranicama može pristupiti samo preko Tor web preglednika. Svaka ta stranica ima specifičnu domenu .onion kojoj se može pristupiti samo preko Tor preglednika. .onion domenama, za razliku od .com, .org, .net, .hr i ostalih poznatijih domena, je teško saznati tko je vlasnik, a zbog načina na koji Tor radi, teško je otkriti i gdje se server točno nalazi.

Razlika tamnoga weba i dubokoga weba

Razlika tamnoga weba i dubokoga weba je u tome što vlasnici stranica u tamnom webu namjerno sakrivaju svoje stranice od javnosti. Najpoznatiji primjer web stranice na tamnom webu je Silk Road, aukcijska stranica poput eBaya za prodaju ilegalnih stvari poput droga, oružja, itd. Studija Dr. Garetha Owena sa Sveučilišta u Portsmouthu iz 2014. godine pokazala je da je većina sadržaja na tamnom webu dječja pornografija, aukcije za crno tržište te botnet serveri. Zbog same prirode takvih tog sadržaja, većina je i namjerno sakrivena od javnosti kako bi zaštitili obične korisnike koje takvi sadržaji ne zanimaju.

Techopedia objašnjava Dark Web

Mračni Web osigurava nečiju privatnost učinkovito skrivajući od poslužitelja ili IP detalje od javnosti. Mračni web zahtijeva pristup posebnim vrstama softvera. Ovaj softver djeluje kao prolaz do mračnog interneta. Jednom kada korisnik dobije pristup, svim preglednicima web stranica i ostalim uslugama može se pristupiti na jednostavan način uz pomoć preglednika.

Način rada Tora

Dva su ključna aspekta koji utječu na način kako funkcionira proces Onion routing usmjeravanja. Kao prvo, Tor mreža se sastoji od korisnika-volontera koji su pristali poslužiti svoja računala kao čvorove u mreži. Na internetu pri normalnom surfanju informacije putuju u paketima od čvora do čvora odnosno servera. Za razliku od običnih korisnika, korisnicima sa Tor preglednikom paketi ne putuju izravno do određeno servera, već Tor stvara sam put nasumičnih čvorova koji će paket slijediti prije nego li dođe do odredišnog servera. Drugi bitni aspekt je način kako su paketi konstruirani. Normalni paket sadrži adresu pošiljatelja i odredište, dok paket stvoren putem Tora je "umotan" u slojeve paketa. Kada korisnik šalje paket, sloj na vrhu usmjerava ga da ide na router A koji je ujedno i prva destinacija u mreži. Sljedeći sloj kaže routeru A da ga šalje na sljedeći router B. Router A ne zna konačnu destiniaciju, samo da paket dolazi od korisnika i da mora otići na router B. Potom router B "ljušti" sljedeći sloj te vidi da je sljedeće odredište paketa router C. Proces se nastavlja sve dok paket ne stigne na svoje odredište. Na svakoj "stanici" paketa, čvor zna samo posljednje mjesto gdje je paket bio te gdje će sljedeći paket biti, te nitko ne zna cijelu putanju paketa.